PRIČA O JEDNOM LIMUNU, malo uspomena i pokoji recept


 💗  U spomen na mog tatu

*Već duže vremena spremam se napisati ovaj post, ovu priču koja čuči u meni od decembra. Mislila sam je objaviti za Novu Godinu, za tatov rođendan. Tada sam otvorila new post, odabrala naslovnu fotku, pripremila moje limun raspukance i pofotkala ih u blagdanskom ruhu ( tako da se oni neće sada naći u ovoj priči, biti će još prilika za objavu tog recepta ), nekoliko puta sam krenula tipkati , napisala par riječi i onda bi stala. Srce bi počelo jače kucati a niz lice bi krenula pokoja suza...nisam imala snage...slijedio bi samo jedan klik i post bi opet završio u skicama na blogu.
Prije nešto više od mjesec dana radila sam neke nove recepte sa našim domaćim limunima i  ponavljala neke moje stare recepte koje sam već odavno objavila na Coolinarici ali sam htjela nove fotke za objavu na blogu i odlučila da će neki od njih biti dio ovog posta. Bilo je to negdje oko dana očeva a ja sam opet otvorila post da napišem priču ...nakon par napisanih riječi opet su počela navirati sjećanja na tatu...i opet nisam imala snage za dalje...i opet sam kliknula i sve spremila u skice. 
Prije nekoliko dana bila je petnaesta godišnjica kako je tata zauvijek otišao i nadam se da je tamo negdje gore među anđelima pronašao svoj mir i spokoj jer zadnjih šest mjeseci njegove teške bolesti bilo je jako bolno i njemu a isto tako i mami ( koja je otišla sedam godina nakon njega ) i meni. Petnaest dugih godina u kojima je bilo puno trenutaka kada je užasno nedostajao, trenutaka kada bi nedostajao njegov zagrljaj...riječ...osmjeh...savjet...pogled...misao...čak i pokoja kritika...ali moralo se dalje... i bilo je uvijek lakše zbog divnih uspomena...savjeta...ljubavi...nježnosti...koje je ostavio kao nasljeđe u mom srcu...prebirem po starim foto albumima i biram fotke za post...naviru sjećanja i uspomene...nasljeđe koje se ne može mjeriti materijalno...stvari, događaji,naš vrt...koji bude lijepa sjećanja , uspomene koje vrijede više od svog blaga ovoga svijeta...uspomene koje ti pomognu da nakon pada ustaneš i kreneš dalje i daju ti vjetar u leđa za naprijed...jedna od tih uspomena je i ovo stabalce limuna koje raste u našem vrtu.



* PRIČA O JEDNOM LIMUNU ...

Tata je bio veliki gurman i obožavao je moje kolače , volio je fuže i žgvacet od kokoši, volio je šparuge...ovčji sir i skutu...divlji radič...gljive...plodove mora...kiseli kupus ... mogla bi tako nabrajati do sutra jer nema hrane koju on nije volio i baš je guštao u njoj...a nakon dobrog objeda volio je popiti čašu domaćeg bijelog vina a u svakoj drugoj prilici volio bi popiti limunadu. Kao da ga i danas čujem kako me doziva dok radi u vrtu ( u kojem je volio vrtlariti kad nije zidao kuće ) " Moja načini mi mižo limunade ". U vrtu je volio saditi sve što je volio ( i što smo voljeli ) pa se sjećam da se jednom vratio iz rasadnika sa širokim osmjehom i sadnicom limuna." Ale mala gremo posaditi taj limun ! " i posadili smo ga zajedno u veliku bijelu kantu i smjestili ga na terasu u vrtu, u zavjetrinu iza garaže.Bilo je to prije nekih dvadesetak godina , znam odprilike jer ja nisam od onih koji pamte datume, godine i brojeve, ja sam skroz vizualni tip.
Zajedno smo pazili i mazili naš limun i veselili se svakom njegovom novom listu, za lijepih i sunčanih dana "sunčao" se na terasi a zimi bi ga spremali u apartman da se ne smrzne...lijepo je napredovao ali polako...onda se tata razbolio i otišao zauvijek...a limun je i dalje polako rastao u velikoj bijeloj kanti i krošnja mu se polako počela širiti, listao se i podario nam koji mirisni cvjetić ali plodova nije bilo... skoro dvije godine nakon tatovoj odlaska ja sam se vjenčala a nedugo zatim zajedno sa mojim Rankom presadila limun u vrt. Odabrali smo mu mjesto baš kako treba, na sunčanoj strani vrta i u zavjetrini i limun je lijepo napredovao, širio svoju krošnju ali frajer je samo listao i listao a na njemu od plodova ni P i tako nekoliko godina.A onda nas je jedne godine iznenadio ( e sada slijede i godine jer moj Ranko pamti datume i brojeve pa smo počeli voditi evidenciju ).
Prije 5 godina napokon su se iz četiri divna bijela cvjetića zametnuli mali zeleni plodovi,jedan je otpao a tri su izrasla u tri velika žuta i mirisna limuna. Kad smo ih ubrali bila sam toliko sretna, mirisala sam i držala na dlanovima tatove limune, na dlanovima su mi bila tri limuna žuta poput najsjajnijih dukata, držala sam među prstima najveće bogatstvo i uspomenu na tatu.
Od tada nas naš ljepotan svake godine podari sa dvadesetak žutih i mirisnih plodova. Ali prije 3 godine je nadmašio sam sebe ( kao da se odužio za sve one nerodne godine ). Te je godine bio prepun bijelih cvjetića iz kojih je izraslo puno zelenih plodova. Kad su se zažutili mužić i ja smo ih brojali i pokušavali pogoditi koliko ćemo limuna ubrati na kraju. Bilo ih je tako puno da ih nikad nismo uspjeli točno pobrojati. Sad se sigurno smijete jer mislite da ih je lako pobrojati, e bogme nije,obilaziš oko ono stabalca i brojiš pa na kraju ne znaš koje si izbrojao, a neki su zakamuflirani ispod lišća i grana da ih niti ne primjetiš...bili su to limuni sa uvodne fotke ovog posta. Što mislite koliko ih je bilo? ( Dodajem još koju fotkicu a onda ću vam otkriti pravi broj ).


   

Te smo godine ubrali punu maminu plavu košaru žutih plodova sa tatovog limuna - ni manje ni više nego 74 ...kao 74 zagrljaja... kao 74 uspomene satkane u divne, mirisne, žute plodove.


Bila je to priča o tatovom limunu, bilo je to malo uspomena a sada slijedi i pokoji recept sa ovim divnim mirisnim ljepotanima.


* KONCENTRIRANA LIMUNADA *

Sa ovim receptom limunada vam je uvijek na dohvat ruke. Samo zagrabite žlicom u pripremljeni koncentrat, stavite u čašu, ulijte vodu, promješajte i uživajte u domaćoj limunadi.



SASTOJCI:

500 ml svježe iscjeđenog limunovog soka
500 g kristal šećera

PRIPREMA:

Iscijedite limune ( ja im najprije naribam koricu, nju ću koristiti za sljedeći recept a zatim ih iscijedim ) i izmjerite 500 ml limunovog soka a zatim sok filtrirajte kroz gusto cjedilo u zdjelu. Dodajte šećer u sok i dobro promješajte dok dobijete kompaktnu smjesu a šećer se skoro otopi.
Dobiveni koncentrat limunade ulijte u manje staklenke sa poklopcem. Još jednom lagano promješajte prije nego zatvorite poklopcem. Staklenke stavite u duboko zamrzavanje da se koncentrat limunade zaledi.

  
Možete prvih nekoliko sati u par navrata izvaditi staklenke i promiješati koncentrat žlicom i opet vratiti u duboko zamrzavanje da se koncentrat jako ne stvrne i zbog toga da  nebi dio sa limunovim sokom isplivao na vrh a dio sa šećerom pao na dno. Ja sam ovaj put prvi put spremala u male staklenke i promješala sam samo jednom. Do sada sam uvijek spremala u neku nisku i malo širu plastičnu tupperware posudu i iako sam na početku mješala nekoliko puta znalo bi se desiti da se koncentrat jako stvrdne i da ga je teže vaditi žlicom pogotovo kad ga ostane malo u posudi . Sa staklenkama nije bilo nikakvih problema sa vađenjem žlicom.

Kad se potpuno ohladi ne bude jako tvrdo već kao i na donjoj slici, bude poput paste.



Kad želite servirati limunadu samo izvadite jednu punu žlicu i pomiješajte u čaši vode i tako vam je limunada brzinski spremna kad god poželite.
Žlicom koncentrirane limunade možete oplemeniti i vaš omiljeni čaj.
Ako ne koristite šećer u svojoj prehrani onda možete limunov sok uliti u posudu za led i sačuvati  u dubokom zamrzavanju poput ledenih kockica.



Ako želite jaču limunadu onda možete dodati dvije žlice koncentrata... razmutite i uživajte.

* HOME MADE LIMUN ŠEĆER *

A sada slijedi recept kako upotrijebiti naribanu limunovu koricu.

Naribanu limunovu koricu često koristimo za aromu da njom oplemenimo okus nekog kolača ili deserta ali i kao dodatak za bolju aromu kod pripreme raznih slatkih dizanih tijesta poput brioche slatkih peciva ili u ovo doba Uskrsa za pripremu poznatih Uskrsnih pinca, pogača ili sirnica.

Iako na tržištu postoje već gotovi proizvodi sa aromatiziranim šećerom ili sa ribanom limunovom koricom za kolače ipak je sve nekako bolje a sigurno i kvalitetnije kad sami pripremite kod kuće.

Najbolje koristite domaći limun ili limun iz bio uzgoja kojem kora nije kemijski tretirana ( ja vam u ono namakanje limuna satima u otopini sode bikarbone baš ne vjerujem ).

Znači potrebno vam je:

- nekoliko limuna
- nekoliko žlica kristal šećera

Ja moje domaće limune operem, malo ih obrišem kuhinjskim papirnatim ubrusima i ostavim ih sa strane da se još malo prosuše a zatim ih na finu stranu ribeža naribam. Pazite da ne naribate bijeli dio limuna jer će vam on ostaviti gorak okus. U naribanu koricu dodam malo šećera  i sve zajedno pomiješam.


Zatim šećer aromatiziran limunovom koricom stavim u male staklenke, na vrh dodam još žličicu šećera, zatvorim i čuvam u hladnjaku do upotrebe.



Ovako pripremljen šećer sa naribanom limunovom koricom meni je znao trajati u hladnjaku i po nekoliko mjeseci. Na ovaj način možete šećer aromatizirati i sa ribanom koricom nekog drugog agruma.
Ako vam naribana korica limuna treba za pripremu nekog slanog jela onda samo naribanu koricu spremite u neku malu staklenu ili plastičnu zdjelicu i stavite je u duboko zamrzavanje.


Nadam se da ste došli do kraja ovog posta, ja sam malo odužila a i trebalo mi je i hrabrosti da ga i napišem i podijelim na javno na blogu.

* U spomen na mog tatu i njegov limun iz našeg vrta.

 

Komentari

  1. Pravi čas o limunu :) Bravo :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Cara mia, baš me je dirnula priča o tvom tati ❤ Verujem da ti je teško u danima oko godišnjice. On će zauvek nastaviti da živi u vašim sećanjima i nežnim uspomenama kao što je i ova priča.
    Želim ti još mnogo lepih zrelih voćki sa tatinog limuna! Lep pozdrav ti šaljem 😘
    Jeka

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Cara mia hvala ti od srca. ( znam da sam pisala već komentar a sada vidim da ga nema, prolupao mi blog ;). Da uz divne uspomene nam je uvijek sve lakše. Baš gledam neki dan stabalce, i ovog je proljeća krcat cvjetovima. Hvala još jednom i puse šaljem tebi i frajlici.

      Izbriši

Objavi komentar